superrock

RAMONES
Ramonesi su stvoreni u nedjelju, 27.1.1974. Osnovao ih je Dee Dee Ramone. Svaki sa po 50 dolara u džepu, Johnny i Dee Dee zaustavili su se u Mannyevom gitarističkom centru u 48. aveniji u New Yorku i svaki je kupio po jednu gitaru. Johnny je kupio plavu Mosrite električnu, a Dee Dee DanElectro bas gitaru. Nakon što su skupili Joeya koji je svirao bubnjeve nazvali su svoj bend Tangerine Puppets. Na početku je Joey svirao bubnjeve, a Dee Dee gitaru i pjevao. To je bio srednjoškolski bend tri prijatelja starih oko 22 ili 23 godine. Prva pjesma koju su napisali je “I don’t wanna walk around with you” i tako su odsvirali dva koncerta. Kasnije je Joey preuzeo mikrofon jer Dee Dee nije mogao zapamtiti onih par riječi koje svaka pjesma ima. Pošto im nitko nije svirao bubnjeve, zvali su Tommya na probu. Nakon toga Tommy je zamijenio Joeya na bubnjevima. Nakon probe netko je pitao kako će se bend zvati i Dee Dee je rekao Ramones. To je bilo zbog Paul McCartneya koji se u ranim danima zvao Paul Ramone. Krenuli su koncerti uokolo, i bend je snimio svoj prvi album ”Ramones” za četiri dana. Brzo se pročuo glas o njima i nitko nije mogao ostati ravnodušan nakon slušanja. Počeli su se osnivati bendovi po uzoru na njih i lagano se rađa punk. Dee Dee se skida s horsea od kojeg je bio ovisan od svoje četrnaeste do petnaeste godined . Ramonesi brzo nastavljaju sa snimanjem novih albuma jer su nakon prvog albuma napisali pjesme za još dva albuma: “Leave home” i “Rocket to Russia”. Nakon toga slijedi “It's alive”-najbolji live album ikad! Sljedeći albumi su malo odmakli od prva tri, a najviše je odmakao “End of the century”. Angažirali su Phil Spectora za producenta, ali im nije bilo baš drago, jer su morali snimati cijele dane i noći ono što su mogli za par sati. Dee Dee je popizdio i rekao da mu je dosta i da ide doma, a Phil Spector mu je uperio pun pištolj u srce i zaprijetio mu da snima dalje. Za taj album su snimili pjesmu “Chinese rock” u kojoj je Dee Dee napisao o svojoj ovisnosti, i koju je Johnny Thunders ukrao za svoj ben “Heartbreakers” par godina prije. Sljedeći albumi “Pleasant dreams” i “Subterranean jungle” su se najviše odmakli od starog Ramones zvuka, ali na "Too tough to die" vraćaju se svom starom zvuku. U bandu ima sve više svađa jer je Johnny vodio glavnu riječ i nije dobro reagirao kad ga se ne bi poslušalo. Marky i Joey su lokali po cijele dane, a Dee Dee se pucao čim god bi stigao. Nakon toga Marky odlazi izliječiti svoj problem s alkoholom i na njegovo mjesto dolazi Richie. On je napisao dosta dobrih pjesama za bend (“Somebody put something in my drink” koja je bila posvećena Markyjevom problemu s alkoholom) i počinju snimati album “Too tough to die”. Nakon albuma “Brain drain” Dee Dee odlazi iz benda, a na njegovo mjesto stiže C.Jay. Ramonesi snimaju još tri albuma: “Mondo bizarro”, “Acid eaters” i “Adios amigos” i raspadaju se. Nakon toga je Joey snimio solo album: “Don’t worry about me” i planirao ponovno okupljanje Ramonesa. Svi su se složili, ali bilo je prekasno jer je Joey 2001.godine umro od tumora limfnih čvorova, 2002.godine Dee Dee od predoziranja i 2004.godine Johnny od raka prostate. Ramonesi su prvi punk rock bend koji je ubrzo napravio pravu revoluciju na ondašnjoj rock sceni. Odrasli su na rocku The Rolling Stonesa, The Whoa, The Stoogesa i Velvet Undergrounda, stopivši dva žanrovska uzora u " jedinstvenu, punk rock gitarističku formu koja je ubrzo zarazila New York City, London i cijelu Veliku Britaniju, a potom se poput nemilosrdnog virusa proširila na cijeli svijet. Najveće priznanje Ramonesima stiglo je 2002.godine kad su uvršteni u “Rock and Roll Hall of Fame“. Objavljen je DVD film “Ramones Raw“, dokumentarac koji je nastao iz 400 sati amaterskog video materijala bubnjara Markyja Ramonea, danas jedinog živog člana Ramonesa.


Joey Ramone-vokal

Jeffrey Hyman rođen je 19.5.1951.u Forest Hillsu. Roditelji Noel i Charlotte su mu razvedeni, ima mlađeg brata Mitcha koji je svirao gitaru i pjevao u bendu The Rattlers. Joey je od početka u Ramonesima, počeo je kao bubnjar ali ga je Tommy ubrzo zamijenio i Joey je počeo pjevati. Pjevao je na svim službenim albumima. Njegove najranije strasti koje je volio slušati bili su Del Shannon, Phil Spector, The Beatlesi, The Rolling Stonesi, The Shangri-Lasi, The Kinksi, The Who i The Beach Boysi. Vodio je neke radio emisije, volio mačke i uvijek nosio sunčane naočale. Umro je u travnju 2001.godine od tumora limfnih čvorova. Preminuo je slušajući pjesmu U2-a "In a little while". Prema riječima njegove majke, Joey je izdahnuo istog trena kad je pjesma završila: "Sad je slobodan. Poslušao ju je i nestao.


Johnny Ramone-električna gitara

John Cummings rođen je 8.10.1948. na Long Islandu. On je građevinski radnik koji je u 22.godini života zamijenio skelu gitarom. Član je benda od osnivanja do kraja, svirao je na svim albumima i koncertima, bio je i u bendu Tangerine Puppets. Slušao je Dicka Dalea, Boa Diddleya, Lesliea Westa, Jimija Hendrixa i Los Angeles Lovese. Johnny je bio glavni donosilac odluka u bendu zbog čega je često bio u sukobu sa DeeDeeom. Jedinac je, skupljao je postere filmova i fotografije sa potpisima poznatih ljudi i obožavao bejzbol. Nakon tridesetak godina glazbene karijere, 26 objavljenih albuma i više od 2000 održanih koncerata, Johnny Ramone prodao je gitaru, obećao je da se više neće baviti glazbom i otišao u mirovinu, preselivši se sa suprugom Lindom u Los Angeles, gdje je do svoje smrti živio s tri mačke. Umro je 15.9.2004. od raka prostate.


Marc Bell rođen je 15.7.1956. u Brooklynu. Prvi put je ušao u bend u svibnju 1978. pa ga je napustio u travnju 1983. ponovno se vratio 1988. i ostao do kraja. Svirao je na Road to ruin, End of the century, Pleasant dreams, Subterranean jungle, Brain drain, Loco live, Mondo bizarro, Acid eaters, Adios amigos i Greatest hits live. Svirao je i u Wayne Country, Richard Hell and Voidoids, Dust, Ozzy Dee Dee Ramone-bas gitara

Douglas Colvin rođen je 18.9.1952. u Fort Leeu. U bendu je od osnivanja 1974. Bend je napustio 1989. zbog mnogih problema koje je imao s neslaganjem sa Johnnyem te s drogama i alkoholom. Svirao je na Ramones, Leave home, Rocket to Russia, Road to ruin, It's a live, End of the century, Pleasant dreams, Subterranean jungle, Too tough to die, Animal boy, Halfway to sanity i Brain drain. Bio je glavni tekstopisac u bendu, velika većina pjesama su njegove. Posljednji koncert na kojem je svirao bio je 5.7.1987. u Santa Clara rock klubu. Do svoje četrnaeste godine rastao je u Njemačkoj u američkom vojnom naselju, poslije se preselio sa majkom u New York. Nakon napuštanja benda imao je propali pokušaj repa kao DeeDee King, kasnije se preselio u Amsterdam. Nakon toga je živio sa ženom Barbarom i zajedno sa Markyem i Barbarom svirao u The Ramainzima. Umro je 6.6.2002. u 49.godini života radi predoziranja.


Marky Ramone-bubnjevi

Osbourne, Marky Ramone and The Intruders, Marky Ramone and The Speed Kings i Ramainz-trio Marky Ramone-Dee Dee Ramone-Barbara Ramone. Voli knjige i filmove, na većini turneja je nosio svoju kameru i izdao je DVD sa dva sata snimaka iz backstagea i doživljaja iz raznih krajeva svijeta gdje su svirali (Ramones Raw).


C.Jay Ramone-bas gitara

Cristopher Ward rođen je 8.10.1965. na Long Islandu. Postao je Ramone u kolovozu 1989. zamijenivši DeeDeea i ostao je do kraja. Svirao je na Loco live, Mondo bizarro, Acid eaters, Adios amigos, Greatest hits live. Prvi koncert na kome je svirao je bio u Leicesteru 30.09.1989. Voli motore, a bendovi u kojima je svirao pored Ramonesa su Rapid Fire, Axe Attack i Los Gusanos.


Tommy Ramone-bubnjevi

Thomas Erdelyi rođen je 29.1.1949. u Budimpešti u Mađarskoj. Emigrirao je u Ameriku sa starijim bratom i roditeljima kada je imao četiri godine. Počeo je kao menađer benda, ali je poslije audicije koju su napravili za bubnjara ipak on 1974.godine sjeo za bubnjeve i zamijenio Joeya na njima. Napustio je bend 1978.godine i počeo se baviti produkcijom. Svirao je na albumima Ramones, Leave home, Rocket to Russia i It's a Live. Svirao je i u bendu Tiger i Tangerine Puppets.

Po mnogima jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih bendova svih vremena formirao se 1969. godine nakon raspada legendarnog britanskog sastava Yardbirds. Raspadom gitarist grupe, Jimmy Pageu (punim imenom James Patrick Page, rođen 09.01.1946. u Hestonu), ostao je niz neodsviranih koncerata koje je prema ugovoru trebao odraditi. Pošto su Yardbirdsi bili rasformirani Page je trebao okupiti nove članove i ispuniti obveze iz ugovora. Pageov prvi izbor bio je multiinstrumentalist i studijski glazbenik John Paul Jones (rođen 03.01.1946. u Sidcupu, pod imenom John Baldwin) poznat od ranije Pageu po brojnim suradnjama s tada već afirmiranim glazbenicima i bendovima kao što su The Rolling Stones, Dusty Springfield, Herman's Hermits. Sam Page bio je poznat u širim glazbenim krugovima i prije nego se pridružio Yardbirdsima. Zbog svojih problema s mučninama na putovanjima odlučio je odustati od napornih turneja i posvetiti se studijskom radu. To je rezultiralo time da je postao jedan od najtraženijih glazbenika tog vremena i epitetom vodećeg mladog session glazbenika. Svirao je sa grupom The Who na njihovom hitu "I Can't Explain" i albumu "My Generation", nastupao je s The Kinks, grupom Them, Jeff Beckom, Tom Jonesom i mnogim drugima. U daljnjoj potrazi za preostalim članovima Yardbidsa Pageov izbor nisu isprva bili niti Plant niti Bohnam. Nakon neuspješnog pokušaja da pridobije pjevača Terry Reida i bubnjara B. J. Wilsona (poslije član grupe Procol Harum) Page je pozvao Robert Planta da se pridruži grupi. Kasnije je na Plantovu preporuku za bubnjara angažiran John Bohnam. Tako oformljeni pod nazivom The New Yardbirds ispunili su sve ugovorom postavljene obveze. Po povratku u London počeli su razmišljati o novom imenu grupe pa je tako za jedan od mogućih naziva predložen i The Mad Dogs. Naposljetku su uzeli ime Led Zeppelin prema primjedbi bubnjara grupe The Who Keith Moona da će se raspasti poput olovnog balona. Pravilno napisano ime bilo bi Lead Zeppelin, no da bi se izbjegle pogreške pri izgovoru (Lid Cepelin) napisano je kako je i ostalo Led Zeppelin. Osoba koju svakako valja spomenuti je i menadžer grupe Peter Grant. Prije nego je postao menadžer Zeppelinima, taj osebujan lik snažnih tjelesnih proporcija, bavio se nizom poslova, kao što su radnik na stageu, hrvač, kaskader, izbacivač... Ovaj posljednji mu je i osigurao prvi kontakt sa glazbenom industrijom gdje je započeo kao menadžer turneje da bi u konačnici obavljao prave menadžerske poslove i to s bendovima Neshville Teens i Alan Price Combo. Kao menadžer Zeppelina u početcima njihove karijere osigurao im je diskografski ugovor sa prestižnom etiketom Atlantic Records. Prvi album grupe jednostavno nazvan "Led Zeppelin" izašao je početkom 1969. godine nakon njihove turneje po Americi gdje su nastupali kao predgrupa grupi Vanila Fudge. Album je snimljen u svega 30 sati, a obilježili su ga klasici "Dazed And Confused", "Good Times Bad Times" i "Communication Breakdown". Cijeli album prožet je starim blues rifovima sa primjesama čvrstoga rocka i nadmetanja Plantovog moćnog glasa i Pageove gitare. Dva mjeseca nakon izlaska album je postao jedan od deset najprodavanijih albuma u Americi da bi nedugo nakon toga dosegao i zlatnu tiražu. Bend je tijekom 1969. godine neumorno radio. Održavali su koncerte po SAD-u i Engleskoj, a u kolovozu im je izašao i drugi studijski album "Led Zeppelin II". Album je doživio trenutni uspjeh došavši na sam vrh američkih top ljestvica gdje se kao broj jedan zadržao punih sedam tjedana. Na albumu se nalazi i iznimno uspješna "Whole Lotta Love" (prerada Willie Dixonove skladbe "You Need Love"), pjesma koja je postala i ostala klasik hard-rocka. Album je pomogao bendu da učvrsti svoje mjesto međunarodne koncertne atrakcije što je i rezultiralo njihovom gotovo dvogodišnjom turnejom. U kolovozu 1970. godine objavili su "Led Zeppelin III". Ovim trećim albumom napravili su lagani odmak od dotadašnjih blues utjecaja i načina stvaranja. Album obilježavaju skladbe u kojima prevladava utjecaj britanskog folka i mitologije, što osobito dolazi do izražaja u snažnoj "Immigrant Song" u kojoj se isprepleću teme iz keltske mitologije ("...Valhalla, I am coming..."). Značajan je broj akustičnih skladbi kao što su primjerice eksplozivna "Gallows Pole" ili pak nešto lakše "That's The Way" odnosno "Tangerine". Krajem 1971. godine izlaz bezimeni album ili album četiri simbola, koji je ostao poznatiji po općeprihvaćenom naslovu "Led Zeppelin IV". Ovaj album mnogi ocjenjuju kao najbolji uradak Led Zeppelina. Pritom svakako treba skrenuti pozornost na skladbe poput energičnih "Black Dog" i "Rock And Roll", folkerske "The Battle Of Evermore" i dvije izvrsne "Going To California" i "Stairway To Heaven", koja je postala trenutni radio hit, a interesantno je da nikada nije bila singl. Sam Plant je naglasio da je zanimljivo što je pjesma postala tako popularna pogotovo zato što se radi o skladbi koja traje 8 minuta koja nema refren i nema gotovo ničega. Bilo kako bilo "Stairway To Heaven" je postala jednom od najboljih pjesama svih vremena, a album "Led Zeppelin IV" se do sredine devedesetih godina prošloga stoljeća prodao u gotovo 16 milijuna primjeraka. Turnejom koja je uslijedila, a na kojoj su promovirali svoj posljednji i pretposljednji uradak, potukli su sve rekorde posjećenosti. Turneja je na koncu donijela, kako je izjavio Peter Grant za londonski "Financial Times", gotovo 30 milijuna dolara zarade. Po završetku turneje bend se povukao kako bi snimio novi album. U proljeće 1973. godine izlazi "Houses Of The Holy". Na svom, do tada, najraznovrsnijem albumu Zeppelini miješaju razne stilove i utjecaje, od standardnog čvrstog rocka i folka, preko reggaea ("D'yer Mak'er") i funka ("The Crunge") do mračnih i tajanstvenih balada ("No Quarter"). Album je dosegao platinastu nakladu. Sam omot albuma vrlo je jedinstven i originalan. Dizajneri u Hipgnosis studiju na ideju za omot došli su, djelom, inspirirani knjigom Arthur C. Clarka "Childhood's End". Slika za omot snimljena je na lokaciji Giant Causewayja u sjevernoj Irskoj, području sa stepenastim stijenama u moru. Svaki album je bio omotan papirnatom trakom zvanom Obi koja je morala biti otrgnuta kako bi se došlo do ploče. Na turneji kojom su promovirali "Houses Of The Holy" Zeppelini su još jednom potukli sve rekorde. Američkom turnejom srušili su dotadašnji box-office rekord koji su držali The Beatlesi. Na srpanjskom koncertu u Madison Square Gardenu snimljen je film "The Song Remains The Same" koji je objavljen tri godine kasnije, a po kojem je i izdan dvostruki istoimeni live album. Po završetku turneje uslijedila je vrlo mirna 1974. godina u kojoj bend gotovo da i nije postojao, nisu održavali koncerte niti su išta snimali. U toj godini Zeppelini su osnovali vlastitu etiketu Swan Song (pod etiketa Atlantic Recordsa) pod kojom su objavili sva svoja kasnija izdanja kao i izdanja bendova Pretty Things, Bad Company i drugih. Nakon godine odmora u ljeto 1975. godine objavili su luksuzno pakirani dvostruki album "Physical Graffiti" u kojem su opet ponudili obilje raznolikog i šarolikog materijala. Kao glavne teme odmah su se nametnule skladbe "Trampled Underfoot" i "Kashmir". Nije na odmet spomenuti kako je skladba "Kashmir" u svom prerađenom izdanju upotrijebljena kao glavna tema u filmu "Godzilla", a zajedno su ju izveli Puff Daddy i Jimmy Page. Album "Physical Graffiti" je došao među 10 najprodavanijih albuma u Americi i Britaniji. Iste godine Robert Plant je doživio tešku prometnu nesreću kada je sa svojom suprugom boravio u Grčkoj na odmoru. Zeppelini su zbog toga bili prinuđeni otkazati turneju, a i sve ostale aktivnosti benda privremeno su bile prekinute. Godine 1976. objavili su album "Presence" koji su kritičari dočekali vrlo hladno s iznimno lošim kritikama. Usprkos tome album je dosegao broj jedan u Americi i Britaniji. Od pjesama s ovoga albuma izdvojio bih "Nobody's But Mine" energičnu Zeppelinovsku rock temu i maratonsku deset i pol minutnu "Achilles Last Stand". Ponovno su krenuli na turneju na kojoj su predstavljali i promovirali album "Presence", no deset posljednjih koncerata u Americi moralo je biti otkazano zbog smrti Plantovog sina Karaca uzrokovane trbušnom infekcijom nepoznatim virusom. Nakon poduže pauze bend je u ljeto 1978. počeo snimati svoj osmi studijski album. Album je sniman u Stockholmu, Švedska, u ABBA-inom Polar studiju. Godinu kasnije, a prije izlaska novog albuma, krenuli su na kratku europsku turneju na kojoj su održali koncerte u Švicarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Belgiji. "In Through The Out Door je ugledao svjetlo dana gotovo jednu godinu nakon početka snimanja, u kolovozu 1979., a bio je pakiran u smeđim vrećicama sa 4 različita omota. Na albumu se nalaze izvrsne skladbe "Fool In The Rain" i "In The Evening", a poseban dojam ostavljaju i fino uklopljeni Jonesovi klavirski aranžmani ("Hot Dog, "South Bound Saurez"). Mnogi su ovaj uradak proglasili jednim od najslabijih ostvarenja Led Zeppelina. Opet, usprkos slabim kritikama album je došao na broj jedan top ljestvica u Americi i Britaniji. U svibnju 1980. krenuli su na europsku turneju koja je zaključena koncertom u Berlinu. 25.09.1980. John Bohnam je pronađen mrtav u svom krevetu nakon dvanaest satnog pijančevanja. Bohnam se onesvijestio/zaspao na leđima te se ugušio u vlastitoj bljuvotini. Tri mjeseca kasnije preostali članovi benda su izjavili da bez Bohnama više ne mogu svirati i da dostojne zamjene za njega nema što je rezultiralo konačnim razlazom Led Zeppelina. Godine 1982. Page je objavio album "Coda" na kojem se nalazio izbor ranije neobjavljenih snimki Led Zeppelina. Nakon raspada grupe svaki od članova je krenuo stvarati vlastitu solo karijeru. Ponovno su se okupili tri puta. Prvi put 1985. godine zbog nastupa na "Live Aid" festivalu gdje su na bubnjevima umjesto Bohnama svirali Phil Collins i Tony Thompson, drugi put 1988. godine kada su svirali na vjenčanju Bohnamovog sina Jasona (za bubnjevima je svirao Jason) i konačno treći i posljednji put na obilježavanju 40. godišnjice Atlantic Recordsa. U godinama koje su slijedile Page je objavljivao remasterirana izdanja snimki Zeppelina, zbirke hitova te dva box-seta jedan sa četiri diska koji je postao najprodavaniji box-set svih vremena i drugi "Complete Studio Recording" s deset diskova. Godine 1994. Page i Plant su ponovno počeli zajedno surađivati te su napravili niz interesantnih projekata i izdali dva albuma "No Quarter" (1994.) s preradama skladbi Led Zeppelina i "Walking Into Clarksdale" (1998.) s posve novim autorskim skladbama. Potom su krenuli na svjetsku turneju te su dva puta 1998. posjetili Zagreb, u veljači i studenom. Posljednje izdanje Led Zeppelina je trostruki live album i dvostruki DVD "How The West Was Won" iz 2003. s izborom najboljih koncertnih trenutaka i skladbi.

Tokio hotel je naj sranjr bend na svetu jebeni svabe govnari glupi. Jen je reper drugi punker terci metalac a peti kurac od ovce.Glupani misle da sviraju rock sviraju sranje rock je , led zeppelin , jenis joplin , guns n roses.ma kaj papci glupi ovo sam pisal iz dosade i mrznje prena tokio hotelu.
i nek se

Prije 2g moj frend Luka je došel k meni i se je bilo super do kad nismo isli van.Ja sam hitil kamen k njemu a kamen se odbil na neciji auto i potrl sajbu kad je dosel faca i videl to faca mu je bila od prilike ovakva-ili ovakva a psoval je od prilike ovak ja i moj frend smo otisli k meni s facom a onda su dosli moji starci i spominali se s facom i moj frend je moral doma (i to su ti onda prijatelji kja odu bas u takve trnutke)no dobro da se vratimo na svu srecu sve je dobro završeno.